vaša djeca već jesu naši učenici – učenici od prvog do osmog razreda, u dobi od 6 do 15 godina. Oni su dio naše školske zajednice i zajedno sudjelujemo u njihovu odgoju i obrazovanju.
Vi pripadate mlađim generacijama (najčešće milenijalcima odnosno Generaciji Y), dok smo mi, učitelji, u dijelu bliže generaciji koja se naziva baby boomeri. Jasno je da dolazimo iz različitih generacijskih okvira, oblikovanih drukčijim iskustvima odrastanja, vrijednostima i društvenim okolnostima.
Svjesni smo da je naš pristup odgoju bio drugačiji, kao i način na koji smo i sami odgajani. Ipak, vjerujemo da postoje temeljne vrijednosti koje nadilaze sve generacije i čine čvrst stup obiteljskog odgoja. Bez obzira na vrijeme u kojem živimo, svaka obitelj želi da njezino dijete bude pošteno, odgovorno i da ima razvijenu ljestvicu vrijednosti. Prioriteti se mogu razlikovati, ali sigurni smo da uvijek uključuju poštovanje, uvažavanje i odgovornost.
Današnja djeca odrastaju u bitno drugačijem okruženju – izložena su velikoj količini informacija, naviknuta na brze odgovore i brojne mogućnosti. Upravo zato njihova očekivanja i ponašanja donose nove izazove – i za roditelje i za školu. Ipak, želimo jasno istaknuti: ruganje, omalovažavanje, psovanje i neposluh prema učiteljima nemaju mjesto u osnovnoj školi. Nažalost, s takvim se situacijama susrećemo sve češće. Kao škola, djelovat ćemo u okviru svojih ovlasti, ali za trajne rezultate potrebna nam je i vaša podrška.
Smatramo da formalin postupci, poput izricanja pedagoških mjera, sami po sebi ne donose dugoročno rješenje. Naš je cilj odgajati i obrazovati djecu. Ako zajedno – kao roditelji i učitelji – zauzmemo jasan, usklađen i dosljedan stav, vjerujemo da možemo postići željeni ishod. U tom kontekstu posebno ističemo razmišljanja Gordana Buljan Flander, koja vrlo precizno opisuje izazove suvremenog roditeljstva i nudi smjernice koje smatramo izuzetno važnima. Ona naglašava da se danas često događa zamjena uloga – roditelji, želeći biti bliski svojoj djeci, odustaju od autoriteta i pokušavaju biti njihovi prijatelji. Međutim, dijete ne treba prijatelja u roditelju, nego stabilnu i odgovornu odraslu osobu koja će ga voditi. Kada roditelj odustane od svoje uloge, dijete ostaje bez sigurnog okvira i preuzima odgovornost koju razvojno ne može nositi.
Posebno upozorava na problem nepostojanja jasnih granica. Granice nisu ograničenje djeteta, nego okvir koji mu daje sigurnost. Dijete koje zna što smije, a što ne, i koje poznaje posljedice svojih postupaka, osjeća se sigurnije i stabilnije. Suprotno tome, dijete bez granica često pokazuje nesigurnost, impulzivnost i neprimjerena ponašanja – upravo ona s kojima se i mi u školi susrećemo.
Važan dio njezina pristupa je i razumijevanje discipline. Discipliniranje ne znači kažnjavanje, a posebno ne fizičko kažnjavanje, nego dosljedno vođenje. To uključuje jasno postavljene posljedice – primjerice uskraćivanje privilegija (vrijeme na mobitelu, igranje, slobodne aktivnosti) – ali i snažnu ulogu pohvale i nagrade. Djeca prirodno teže odobravanju odraslih i često će pozitivno ponašanje ponavljati upravo zbog priznanja i pohvale.
Također naglašava važnost dosljednosti – možda i najtežeg dijela roditeljstva. Djeca vrlo brzo uočavaju kada roditelj popusti, kada ne provede dogovoreno ili kada roditelji međusobno nisu usklađeni. Te „pukotine“ djeca koriste kako bi testirala granice. Upravo zato zajednički i usklađeni pristup roditelja (ali i roditelja i škole) ima ključnu ulogu.
Jedan od važnijih naglasaka odnosi se i na toleranciju na frustraciju. Današnja djeca često odrastaju u okruženju koje brzo zadovoljava njihove želje. Međutim, život ne funkcionira na taj način. Dijete mora naučiti da „ne“ postoji, da nelagoda postoji i da ju je moguće izdržati. Time se razvija otpornost, samokontrola i emocionalna stabilnost. Posebno važan aspect njezina rada odnosi se na emocionalnu regulaciju roditelja. Dijete u uznemirenom stanju ne može racionalno reagirati niti razumjeti poruke odraslih. U takvim trenucima ključna je smirenost roditelja. Dijete „posuđuje“ emocionalnu stabilnost odraslog – ako je roditelj smiren, lakše će se smiriti i dijete. Ako roditelj reagira u afektu, konflikt se produbljuje.
Naglašava i važnost prisutnosti roditelja – ne samo fizičke, nego i emocionalne. Dijete ne treba stalne materijalne nagrade, nego vrijeme, pažnju i odnos. Kada toga nema, često se pokušava nadomjestiti stvarima, što dugoročno ne daje rezultate. Znamo da roditeljstvo danas nije jednostavno. Roditelji su često umorni, opterećeni obvezama i suočeni s brojnim savjetima i očekivanjima. No unatoč svemu, od roditeljske uloge ne smije se odustati. Djeci su potrebni prisutni, smireni i odgovorni odrasli koji će postaviti granice i ustrajati u njima.
Pred nama je sama završnica nastavne godine. Ovo razdoblje trebalo bi služiti ponajprije za zaključivanje dosadašnjih postignuća, a ne za nadoknađivanje propuštenog gradiva. Nije dobro učiti dijete da sve svoje obveze ostavlja za posljednji trenutak i da tek u završnici rješava ono što je trebalo raditi tijekom cijelog nastavnog razdoblja.
Važno je izbjegavati klasificiranje djeteta isključivo prema njegovim postignućima. Ono je vaše dijete bez obzira na to je li rezultat njegova rada izvrstan, vrlo dobar, dobar, dovoljan ili nedovoljan. Dijete treba razumjeti da je ocjena odraz uloženog truda – koliko uložiš, toliko možeš očekivati. Zaključna ocjena ne bi trebala predstavljati trenutačno znanje, već primjenjivo postignuće kroz koje se razumije svrha i cilj učenja. Isto vrijedi i za vladanje – uzori su rijetki, većina djece se ponaša dobro, ali postoje i loši obrasci ponašanja.
Nije ispravno opterećivati dijete pretjeranim očekivanjima. Ono jest takvo kakvo jest, a njegova postignuća trebaju biti rezultat njegova vlastitog truda. Dijete vas ne može razočarati kao osoba – razočarati može jedino njegov pristup radu, odgovornost prema obvezama i odnos prema vlastitim postupcima. Upravo na tim vrijednostima treba ustrajati.
Nemojte braniti neobranjivo. Učite djecu da se do izvrsnih rezultata, kao i u sportu, dolazi temeljitim, ustrajnim i redovitim radom. Sve drugo void površnom znanju koje dugoročno nije primjenjivo u životu.
Na kraju, želimo naglasiti: ne morate u svemu prihvatiti naše stavove. U konačnici, vaša djeca ostaju vaša odgovornost. No vjerujemo da zajedničkim, usklađenim i dosljednim djelovanjem možemo stvoriti okruženje u kojem će djeca rasti ne samo u znanju, nego i u vrijednostima.
Pišu: Gabriel Čargonja, Lucijan Damjanić, Borna Gigović
Svi znamo da je intervju razgovor, ali kako bismo uvježbali vođenje intervjua, pokušali smo kroz izmišljene razgovore oživjeti predmete koji nas okružuju.
Tako su Borna Gigović i Dora Dančulović razgovarali s monitorom računala i doznali svakakve zanimljivosti. Borni je monitor priznao koje igre najviše voli, ali i da mu smeta kada ga se pipka i dirka. – Jednom mi je Janko Strižić razbio staklo pa su mi morali mijenjati. – rekao je monitor i dodao da mu je Janko najgori učenik u školi. Dori se monitor požalio: – Iako sam nov, tek sam stigao, malo sam ljutit jer sam pun nepotrebnih slika koje su učenici stavili u mene. Najviše me ipak živcira kad me učenici pale i gase jer to smeta mojem frendu, središnjoj jedinici.
Aurora Jarić intervjuirala je stolicu. – Ne volim kad me učenici povlače, ali volim kad završi nastava pa me spremačice očiste. Aurora je doznala da stolica svakodnevno ratuje sa stolom koji misli da je najvažniji: – Na njemu su sve stvari i računala i na njemu se čak i piše, a na meni su samo stražnjice po cijeli dan. Mrzim kad ti učenici imaju ispušne plinove. – požalila se stolica koja je prozvala i učenike koji se neprestano ljuljaju na njoj.
S tipkovnicom su razgovarali Paola Baričević i Gabriel Čargonja. Gabriel je doznao da tipkovnicu vrijeđa i živcira kad netko po njoj jako lupa, a Paoli se tipkovnica povjerila: – Ne volim kad se po meni nabija, to me boli i baš mi je grozno. Iako imam šest godina, malo sam uništena jer su učenici grubi, a neki mi izvlače tipke.
Zlata Hirushtina razgovarala je s prozorom, a taj razgovor donosimo u cijelosti.
Kako se osjećaš kada te čiste?
Jako dobro. Nakon čišćenja osjećam se novo.
Voliš li više biti zatvoren ili otvoren?
Zatvoren. Nekad se osjećam kao da štitim učionicu od vjetra.
Voliš li više gledati učionicu ili igralište?
Hmm… Vjerojatno učionicu.
Zašto?
Zato što volim gledati učenike kako rade na računalu.
Koji bi predmet ili biće želio biti?
Htio bih biti stablo. Možda hrast.
Ani Vedrić razgovarala je sa satom u učionici. Doznala je da je sat posebno vezan za broj dva: – Moj najdraži dio dana je 2:00 ujutro ili 14:00 poslijepodne. Tada me nitko ne vrijeđa da ne radim ili da nemam što raditi. Uh, možda mi je zato najdraži broj 2. Osim toga, sat ima i dvije godine, a najdraža mu je žuta boja jer je druga u rasporedu duginih boja.
Ove godine naša je škola okupila učenike koji su se plasirali na županijsku i državnu razinu natjecanja, kao i one koji su u svoje slobodno vrijeme vođeni entuzijazmom, željom i predanošću, predstavljali školu u zajednici. To su učenici koji svoje talente, znanje i trud usmjeravaju prema nečem dobrom i vrijednom.
Naša škola, kao podružnica Centra izvrsnosti iz Splita za primorsku regiju, želi biti mjesto koje prepoznaje, njeguje i slavi potencijal. – Vaš uspjeh nije samo rezultat znanja i talenta, već hrabrosti da pokušate, ustrajnosti kada je teško i vjere u sebe kada drugi sumnjaju. Svaki vaš korak, svako odricanje i svaki trud koji ulažete vodi vas bliže ciljevima o kojima sanjate. Ne zaboravite – granice često postoje samo tamo gdje ih sami postavimo. Budite znatiželjni, budite uporni i ne bojte se sanjati veliko. Svijet pripada onima koji se usude pokušati. – rekla je ravnateljica Adriana Glavan, a zatim je počastila učenike pizzom i tortom na kojoj je bio natpis: Znanje je moć!
Pišu: Dora Dančulović, Ani Vedrić, Zlata Hirushtina, Aurora Jarić, Paola Baričević.
U četvrtak, 23. travnja 2026. godine učenici od 4. do 8. razreda naše škole posjetili su Narodnu čitaonicu u Kostreni Svetoj Luciji povodom stotog rođendana medvjedića Winnieja Pooha. U suradnji s Narodnom knjižnicom Kostrena u čitaonici se održala filmska projekcija i predavanje o medu, a sve se to događalo povodom Noći knjige, manifestacije kojom se potiče čitanje.
U čitaonici su svi učenici 4. razreda te skupine učenika od 5. do 8. razreda, koji sudjeluju u projektu “Poohova čarobna šuma – velike istine srca”, pogledali omiljenog medvjedića na velikom platnu i to u epizodama Sve je dobro što se dobro svrši, Babysitter blues i Kvaritelj zabave.
Učenici Gabriel i Borna iz 4.b razreda prokomentirali su o svojoj najdražoj epizodi koja je bila Babysitter blues. Rekli su da im se ta epizoda najviše svidjela jer sadrži mnogo mašte.
Nakon projekcije u holu je održano kratko i poučno predavanje o medu. Prezentaciju su održala dva pčelara i jedna pčelarica, a učenici su mogli degustirati med koji su pčelari predstavljali.
Med je bio jako ukusan i saznali smo da je riječ o gorskom medunu.
Radi sigurnosnih mjera i dalje je na snazi pravilo ulaska u školsku zgradu isključivo uz prethodnu najavu.
Stoga vas ljubazno molimo da svoje dijete pozdravite kod ulaza te, ako dolazite po njega, da ga ondje i dočekate.
Ulazak u zgradu bez dogovorenog sastanka nije dopušten.
Zahvaljujemo na razumijevanju.
Podsjećamo vas da je petak, 1. 5., neradni dan.
Naša škola ove je godine bila domaćin županijskih natjecanja iz njemačkog, engleskog, talijanskog i francuskog jezika te tehničke kulture. Budući da je biti domaćin velika i važna uloga, nadamo se da su naši gosti, i učenici i njihovi mentori kao i članovi županijskih povjerenstava, bili zadovoljni organizacijom i rezultatima. Prvo se održalo natjecanje iz njemačkog jezika 23. veljače, zatim 27. veljače iz engleskog, a 5. ožujka iz talijanskog i francuskog jezika. Posljednje se održalo natjecanje iz tehničke kulture 25. ožujka.
Županijska natjecanja pokazat će tko će proći dalje i otići na državnu razinu. Učenici su se puno pripremali kako bi točno riješili ispit i izradili tehnički rad te pokazali svoju razinu znanja određenog jezika i vještina, a zanimljivo je da su neki učenici sudjelovali i na više županijskih natjecanja. A mi, učenici OŠ Kostrena, morali smo biti malo tiši nego inače kako ne bismo ometali natjecatelje. Budući da je na natjecanje iz engleskog jezika pristiglo najviše učenika i mentora, učenici od 5. do 8. razreda tog su dana imali izvanučioničku nastavu i posjetili su Art kino u Rijeci te pogledali Oscarom nagrađen animirani film “Poplava” te obišli kulturne znamenitosti.
Za to vrijeme u školi je marljivo sve pripremalo i organiziralo povjerenstvo za jezike u kojem su sudjelovali naši učitelji Mia Mihaljević Ivančić, Karla Labinjan, Mislav Ružić, Dora Mrakovčić i Ivona Burić Maravić te povjerenstvo za mlade tehničare u sastavu: Marija Baotić i Karla Labinjan s ravnateljicom Adrianom Glavan.
Učiteljica tehničke kulture Marija Baotić u ime povjerenstva rekla nam je koliko je važno poticati učenike: – Djeca koja se uključuju u tehničke aktivnosti uče kako ideje pretvoriti u konkretna rješenja, kako surađivati, eksperimentirati i nositi se s izazovima. To su vještine koje su danas među najtraženijima i to bez obzira na to hoće li jednoga dana postati inženjeri, liječnici, umjetnici ili poduzetnici. Kada dijete vlastitim rukama izradi model, programira robot ili osmisli tehničko rješenje, otkriva da može stvarati i mijenjati svijet oko sebe, a takvo iskustvo ostavlja trajni trag. Poticanje djece na bavljenje tehničkom kulturom znači ulaganje u generacije koje će stvarati inovacije, razvijati gospodarstvo i graditi društvo budućnosti.
Budući da su naši gosti bili zadovoljni, a našim se učenicima svidjela terenska nastava, nadamo se i predlažemo da i sljedeće godine budemo domaćini županijskih natjecanja.
fotografije: novinarska skupina i portal Naša Kostrena
