U sklopu cjelogodišnjeg školskog projekta Poohova čarobna šuma – velike istine srca učenici od 4. do 8. razreda sudjelovali su u uzbudljivoj potrazi za blagom posvećenoj omiljenom medvjediću Winnieju Poohu. Povod za ovu tematsku i edukativnu igru bio je iznimno značajan – ove godine obilježava se točno 100 godina od prve objave legendarnog romana Alana Alexandera Milnea, a potraga za blagom posljednja je aktivnost u sklopu projekta.
Podijeljeni u timove (Winnie, Zec, Tigar, Praščić, Sivko, Sova) naši su učenici prolazili kroz ukupno šest tematskih stanica. Na svakoj stanici čekali su ih kreativni i suradnički zadaci koji su zahtijevali timski rad, snalažljivost i međusobno uvažavanje.
Na prve dvije stanice „Pčelica Jelica i medo Edo“ te „Rođendanske želje“, učenici su rješavali vizualne zagonetke i provjeravali svoje znanje o zgodama simpatičnog medvjedića i njegovih prijatelja. Treća i četvrta stanica, pod nazivima „Stablo prijateljstva“ i „Različitosti“, bile su posvećene socijalnim i emocionalnim vještinama. Tamo su timovi osmišljavali poruke ohrabrenja za usamljene vršnjake te izrađivali vlastite simbole zajedništva. Surađujući su uvidjeli kako upravo međusobne razlike čine njihovu školsku zajednicu savršenom.
Zabave nije nedostajalo ni na stanici „Vještine“, gdje su učenici kroz zabavne sportske igre s balonima razvijali koordinaciju, motoriku i zajednički ritam kretanja. Pred sam kraj potrage stanica „Zagonetke“ stavila je na kušnju njihovo logičko razmišljanje kroz deset pitalica o školskom životu i motivima iz priča.
“Dok sam rješavao, bilo mi je zabavno i odlično. Još bih ovakvih zadataka.” – izjavio je Teo, učenik 4. razreda.
“Ovaj projekt bio je jako zabavan i kreativan. Puno se trebalo razmišljati i surađivati s grupom.” – rekla je Amelia, učenica 6. razreda.
Nakon uspješno riješenih izazova svi su timovi na posljednjoj stanici ocijenili svoj rad i podijelili poruke o tome kako su se osjećali. Ova potraga za blagom još je jednom pokazala kako se kroz igru i zajedništvo najbolje uči o pravim vrijednostima kao što su prijateljstvo, tolerancija i podrška. U potrazi su sudjelovali učitelji: Mihaela Mrakovčić Pernar, Mia Mihaljević Ivančić, Tia Štajduhar, Ana Tudor, Elena Vukušić, Iva Miličić, Mislav Ružić i Ina Randić Đorđević.
Najuspješnija skupina bila je ona pod imenom Sivko. Nju su činili učenici: Lucijan Damjanić 4.a, Ani Vedrić 4.a, Leoni Olić 4.b, Teo Pušić 4.b, Evelin Sanković 4.b, Anika Bedi 5.b, Sara Selimović Miškulin 6.b, Marta Katalinić 7.b, Katja Dragičević 8.a i Mila Vukušić 8.b.
Njihova je nagrada bila onakva kakvu stanovnici Stojutarske šume najviše vole: slatka i zajednička. Međutim, svi su sudionici potrage dobili i omiljenu poslasticu medvjedića Winnieja Pooha, a to je med.
Čestitamo svim učenicima na pokazanom znanju i timskom duhu!
Učenice naše škole Andrea Kaić i Neva Seršić prošle su na državnu razinu LiDraNa 2026. sa samostalnim novinarskim radovima: “Dvotjedna opsada: rat osinjaka i sendviča” i “Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna”. Mentorica učenica iz OŠ Kostrena bila je profesorica hrvatskoga jezika Ina Randić Đorđević. Državna smotra za osnovne škole održala se u Vinkovcima od 20. do 22. travnja. Učenici su dolazili iz cijele Lijepe naše s desetak autobusa i “okupirali” Vinkovce – najstarije naselje u Europi.
Naša škola može se pohvaliti da među 15 najboljih novinarskih radova ima dva rada naših učenica. Budući da su naši učenici već bili pozivani na državnu smotru u novinarskom izrazu, to pokazuje da se u školi odlično njeguje novinarstvo
Prvoga dana Neva i Andrea smjestile su se u hotel te se upoznale s preostalih 13 nagrađenih učenika i komisijom za samostalne novinarske radove. U tom su povjerenstvu bili: Antonela Nižetić-Capković, Suzana Ruško, Saša Drach, Marko Podrug i Tena Šarčević. U predivnoj vinkovačkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici svaki je član povjerenstva analizirao najbolje radove, savjetovao učenike i pohvalio najuspješnije dijelove te obrazložio zašto su upravo tih 15 radova pozvani na državnu smotru.
Na svečanom otvarenju LiDraNa učenici OŠ Ivana Mažuranića otpjevali su himnu Republike Hrvatske i himnu škole te su održali govore načelnik Vinkovaca, zamjenica ravnateljice OŠ Ivana Mažuranića te predstavnica Agencije za odgoj i obrazovanje.
“Drugi dan bio je jako aktivan jer smo imali komentiranje pojedinih radova s komisijom te slobodno vrijeme za postavljanje pitanja. To je bilo veoma korisno, ali i dugotrajno. Također smo dobile velike pohvale za radove, a na kraju dana pogledale smo dramsko-scenske nastupe koji su bili odlični.” – rekla je Andrea Kaić, učenica 6. razreda. “Treći dan imale smo puno slobodnog vremena koje smo provele sa svojom mentoricom i kolegama. Posjetili smo park, Gradski muzej Vinkovci, prošetali uz rijeku Bosut, posjetili crkvu i na kraju smo se zasladile kolačima.” – rekla je Neva Seršić iz 8. razreda. Njihova mentorica Ina Randić Đorđević istaknula je zadovoljstvo što je prepoznat marljiv i vrijedan rad mladih novinarki: “Zapravo je veoma rijetko da u istoj kategoriji budu pozvana dva rada učenika iste škole. Ukupno je na Lidrano prijavljeno četiristotinjak novinarskih radova iz cijele Hrvatske, a komisija je između osamdesetak najboljih odabrala samo 15. Ponosna sam i sretna što imam priliku mentorirati tako marljive, odgovorne i vrijedne učenice kao što su Neva i Andrea.”
Neva i Andrea slažu se da im je bilo jako zanimljivo, zabavno i korisno, a posebice ističu izvanredne scenske nastupe. Na svečanom zatvaranju LiDraNa nastupila su tri pojedinačna dramsko-scenska nastupa, jedan grupni, dva literarna rada, jedan radijski, prezentacija o školskim listovima, dva novinarska rada te završni govor organizatora iz Agencije za odgoj i obrazovanje.
Učenice su se vratile s predivnim iskustvom koje će pamtiti i poslužiti im u životu. Za kraj vam novinarke poručuju: Pisanje i stvaranje je super, ako vas interesira, okušajte se u tome. Pokušajte!
PIŠU: Ani Vedrić, Borna Gigović, Lucijan Damjanić, Neva Seršić i Dora Dančulović
Mnogi učenici zaboravljaju kape, majice, opremu za tjelesni pa čak i jakne. I ne samo što zaborave nego kasnije uopće ne prepoznaju te svoje stvari. Na ulazu u našu školu može se vidjeti vješalica na koju su odložene pronađene stvari, a još ih je više na vješalicama pored učionice u kojoj se pronađene. Gube jednako i veliki i mali, i prvašići i osmaši. Pitali smo učenike naše škole što su izgubili, jesu li to našli i koliko često gube svoje stvari.
“Izgubila sam jaknu, a kada sam pitala spremačicu, ona je išla provjeriti i nije ništa našla. Inače ne gubim stvari.” – izjavila Bela iz 5. razreda.
“Izgubila sam kišobran, zadnji put sam ga vidjela u učionici hrvatskog jezika, ali sam ga uspjela pronaći sljedeći dan. Inače znam svaki mjesec izgubiti neku stvar.”- izjavila Tamara iz 8. razreda
“Izgubio sam stvari više puta, ali sam ih sve našao.” – izjavio je Ruben iz 5. razreda, a jedna nam je učenica priznala da je izgubila čak pet kišobrana, ali tri je pronašla. Vjerujemo da su i preostala dva bila od pomoći našim učenicima kad je iznenada pala kiša.
A što kad dođete doma i shvatite da ste u školi zaboravili jaknu, majicu, kišobran ili nešto drugo? Zapravo, ništa se strašno nije dogodilo. Učenik se može odmah vratiti i zamoliti spremačicu za pomoć. Naime, svaka spremačica pronađene stvari u učionici objesi na vješalicu pored učionice ili na vješalicu na ulazu u školu i potrebno je samo pronaći svoje i uzeti. A ako ostane pernica, knjiga, bilježnica i slično, to obično završi na učiteljskom stolu pa sljedećeg dana treba pogledati, javiti se učiteljici i uzeti svoju izgubljene predmete.
U Rijeci 31.siječnja 2026. održala se Dječja maškarana povorka na kojoj je sudjelovalo 130 predstavnika naše škole pod maskom “Kostrenski hrast”.
U 29. Dječjoj karnevalskoj povorci sudjelovalo je gotovo 6.700 maškaranih mališana okupljenih u 71 maškaranu grupu. Naša škola rado sudjeluje jer su maškare kostrenska tradicija, a ove smo godine na Korzu predstavili stablo godine – Kostrenski hrast. Riječ je o hrastu koji raste ispred naše škole i pobijedio je u izboru za stablo koje će predstavljati Hrvatsku na europskoj razini natjecanja. Budući da je oštra konkurencija, i ovim putem molimo sve da nas podrže na poveznici: https://www.treeoftheyear.org/vote.
“Jako smo se zabavili, smijali, plesali…”- izjavila je Ani iz 4. razreda, a Bella iz 5. razreda svake godine sudjeluje u povorci i kaže da joj je bilo lijepo, svidjela joj se maska jer je bila šarena. Pia je napomenula: “Bilo mi je najljepše na glavnoj pozornici jer su nas tamo snimale kamere, a na kraju smo se zasladili ukusnim krafnama.”
Profesori Sanjin Blečić i Mislav Ružić bili su broštulini jer se naša maškarana grupa zove Karnevalska grupa Broštulini. Za one koji ne znaju, broštulin je čakavski naziv za mlinac za kavu.
Male su maškare svoju koreografiju uspješno izvele na svim pozornicama. Plesali su koreografiju na pjesmu Hakuna Matata, a najavljivani su uz tekst:
Pred našom je školom kraj plavoga mora hrast visok kao gora. Listi mu šume, grane se viju, kraj njega se đaci veselo smiju.
Fotografije: preuzete od “Debeli Zločesti” i učenika, roditelja i djelatnika OŠ Kostrena
Svjetski dan mentalnog zdravlja u našoj su školi obilježile pedagoginje Daria Štriga i Zita Kolveši. Za sve učenike i djelatnike pripremile su pano s motivirajućim pozitivnim porukama. Pedagoginje su uspjele zainteresirati učenike koji su vrlo brzo izabrali svoju ohrabrujuću poruku. Tematski su se poruke odnosile na podršku, prijateljstvo, skromnost, hrabrost, ljubav, mudrost, nadu, motivaciju, strpljenje, zahvalnost i pozitivu. Naše učitelje i djelatnike u zbornici je dočekala teglica s porukom da izaberu misao za sebe.
Neke od lijepih misli bile su i ove:
Topla riječ vrijedi više od zlata.
Skromnost je ukras čovjeka.
Kad postane teško, sjeti se zašto si počeo.
– Briga o mentalnom zdravlju znači brinuti se o sebi i svojim osjećajima, dati si vremena za odmor i razgovor, raditi stvari koje nas vesele te potražiti pomoć kad nam je teško. Važno je znati da nije sramota osjećati se loše i da svatko zaslužuje podršku i razumijevanje. – rekla je pedagoginja Zita Kolveši i zaključila: – Učenicima se podrška može pružiti tako da ih saslušamo, pokažemo razumijevanje za njihove probleme i ne podcjenjujemo težinu onoga s čime se suočavaju. Važno je graditi školsku klimu u kojoj se svi osjećaju sigurno, dobrodošlo i prihvaćeno. Učitelji i učenici zajedno mogu osmisliti načine na koje se učenike potiče da o svojim problemima razgovaraju na satu razrednika — primjerice, kroz uvođenje sandučića povjerenja ili kutije koja „sakuplja“ učeničke brige i prijedloge. Takvi poticaji mogu biti dobar povod za otvoren i iskren razgovor te zajedničko traženje rješenja.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada, a pokrenula ga je 1992. godine Svjetska federacija za mentalno zdravlje u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Ovogodišnja tema je „Mentalno zdravlje u humanitarnim krizama“ i usmjerena je na hitnu potrebu za podrškom mentalnom zdravlju i psihosocijalnim potrebama ljudi pogođenih humanitarnim krizama. Među mladima je velik broj osoba s problemima mentalnoga zdravlja i važno je da uvijek imaju na umu da se mogu obratiti starijim osobama u kojem imaju povjerenja, poput naših pedagoginja, razrednika, razrednica i učitelja i učiteljica.
Hrabrost je potražiti podršku, a razgovori otvaraju vrata novim idejama
Pedagoginja Darija Štriga objasnila nam je kako je došlo do ideje za plakat: –Ideja za plakat s ohrabrujućim porukama nastala je iz želje da učenicima pružimo male, ali značajne podsjetnike da nisu sami i da je u redu osjećati različite emocije. Poruke su postavljene na vidljivim mjestima u školi kako bi ih učenici mogli pročitati u prolazu i možda upravo u tom trenutku pronaći riječi koje su im potrebne. Povratne informacije učenika bile su vrlo pozitivne – istaknuli su da su im poruke uljepšale dan i potaknule ih na pozitivno razmišljanje. – Pedagoginja Daria je zaključila: – Koliko god to često čuli, briga o mentalnom zdravlju zaista počinje svakodnevnim sitnicama. Upravo je to bila i ideja našeg plakata: da se krene od malih koraka. Osmijeh, topla riječ, motivacijska poruka ili zagrljaj ponekad su dovoljni da nam dan započne u dobrom raspoloženju. Prakticiranjem takvih malih, ali značajnih gesta, možemo pomoći sebi i drugima da se osjećamo ugodnije i prenijeti pozitivno ozračje u svoju okolinu.
Važno je i prepoznati vlastite osjećaje te im dati važnost. Kada se osjećamo tužno, ne trebamo bježati od tuge samo zato što je neugodna. Kada si dopustimo da osjetimo emociju i izrazimo je, već smo napravili važan korak u brizi o sebi. Ako se osjećamo zbunjeno ili ne razumijemo vlastite osjećaje, važno je obratiti se osobi kojoj vjerujemo i potražiti pomoć. Hrabrost je potražiti podršku kada nam je potrebna. U školi se učenici uvijek mogu obratiti razrednicima, učiteljima, pedagoginjama ili socijalnoj pedagoginji. Razgovorom se otvaraju vrata za nove ideje, rješenja i bolje razumijevanje sebe i drugih.
