Na državnom prvenstvu u karateu, koje se održalo od 26. i 27. listopada u Jastrebarskom, naši učenici, članovi Karate kluba „Kostrena“ osvojili su brojne medalje.
Zlatne medalje su osvojili Milla Vita Lozo i to u kategoriji djevojčica do 44 kilograma, Vito Katnić u kategoriji dječaka do 47 kilograma te Marc Šikić u kategoriji dječaka do 23 kilograma.
Prvakinja Milla Vita učenica je 5. razreda naše škole i rekla nam je da joj je cijelo natjecanje bilo zabavno i zanimljivo iako ju je, naravno, najviše razveselilo prvo mjesto: – Svi su bili jako ponosni na mene, a pogotovo ja na samu sebe. Jako volim trenirati karate i treniram već osam godina i to pet puta tjedno.“
Naša novinarka Mila Vukušić razgovarala je s Vitom Katnićem, državnim prvakom i učenikom 7. razreda koji karate trenira već deset godina. – Imao sam turnire u Poljskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Slovačkoj. Nakon ovog naslova državnog prvaka bio sam jako sretan iako sam imao i malo i sreće jer sam se borio u kategoriji kao i prošle godine. – skromno navodi Vito, državni prvak.
Uz navedene pobjednike Karate klub „Kostrena“ ima i prvakinju u kategoriji djevojčica do 42 kilograma Vitu Pranjić, a može se pohvaliti i sportašima koji su osvojili 2. i 3. mjesta: Lucia Lencović 2. mjesto u kategoriji djevojčice +52 kg, Antonio Benac 2. mjesto u kategoriji dječaci -47 kg, Gabriela Car 3. mjesto u kategoriji djevojčice -47 kg, Nina Končar 3. mjesto u kategoriji djevojčice -38 kg, Mia Končar 3. mjesto u kategoriji djevojčice -47 kg, Lucian Damjanić 3. mjesto u kategoriji dječaci -26 kg, Elin Selimović 3. mjesto u kategoriji djevojčice -37 kg, Cvita Matić 3. mjesto u kategoriji djevojčice -36 kg, a Erik Tomljanović, Krešimir Ivić te Leonardo Jerkin osvojili su 5. mjesto.
Državna prvakinja Milla Vita šalje poruku svim učenicima: – Dođite svi trenirati karate sa mnom i s mojim prijateljima!
Danas su se u 9 sati svi učenici OŠ Kostrena okupili u holu kako bi obilježili Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.
Uz svijeće koje su simbolično postavljene u obliku slova V za Vukovar učenici od 5. do 8. razreda pripremili su kratak program u kojem su sudjelovali: Agata Baljak, Una Džomba, Ian Linšak, Judita Krunić i Ema Mostovac, a nakon velikog odmora predstavnici svakog razreda procesijom su se uputili prema sidru kao mjestu nade i sigurnosti te pridružili svijeće naše škole već postavljenim svijećama u znak poštovanja na žrtve. Vukovar, grad heroj, pretrpio je golema razaranja i gubitke, ali je svojim otporom pokazao neizmjernu snagu i ljubav prema domovini. Tijekom bitke, na Vukovar je ispaljeno više od 7000 projektila, a više od 90 % zgrada je uništeno. Vukovarski su branitelji ipak gotovo tri mjeseca odolijevali napadima. Upravo na jučerašnji dan, 18. studenoga 1991. godine, nakon višemjesečne opsade, grad je pao. Kao simbol stradanja i hrabrosti, gdje su mnogi nevini životi ugašeni u tragičnim događajima, danas je Vukovar grad koji posjećuju učenici osmih razreda iz čitave Republike Hrvatske kako bi iskazali poštovanje svim stradalima u borbi za neovisnost naše domovine.
Ravnateljica Adriana Glavan uputila nas je da budemo bolji ljudi, da cijenimo i poštujemo žrtvu onih čiji su životi utkani u našu slobodu, a Judita Krunić spomenula je riječi Siniše Glavaševića: – Hrvatski novinar i književnik Siniša Glavašević do posljednjeg je trenutka izvještavao o strahotama koje su se događale u Vukovaru tijekom Domovinskoga rata. Jedan od do tada najrazvijenijih gradova istočne Hrvatske postao je ruševina, a Siniša Glavašević napisao je sljedeće riječi: „Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Grad – to ste vi.“
Učenik naše škole Mihael Puhar sudjelovao je na natjecanju čitanja koji je osnovala udruga u gradu Rijeci Portić te osvojio posebnu pohvalu. Ne bi to bilo toliko neobično da Mihael nije tek krenuo u školu, on je, naime, učenik 1. c razreda.
– Bilo mi je jako zabavno! Jako volim čitati i sve mi se lektire sviđaju. – rekao je Mihael Puhar.
Zadovoljna ovim velikim uspjehom svakako je i njegova učiteljica Dajana Weiss, koja ga je i potakla na sudjelovanje: – Jako sam ponosna na svojeg učenika i nadam se da će ovako nastaviti. Čitao je slikovnicu Stela i Mihael u gradu snježnih skakača autorice Andrijane Majstorović. Kada sam ga pitala koju bi priču volio čitati, odmah mi je sutradan donio tri slikovnice na izbor, ali odluka je pala na navedenu jer je personalizirana. Naime, mlađa sestra mu se zove Stela, a djelo je bajka koja govori o tome da su hladniji dani i Božić sve bliži, a snijega “ni na vidiku”. Čitao je vrlo glasno, jasno i izražajno.
Lektire koje su dosad čitali učenici 1. c jesu: “Crvenkapica” braće Grimm i “Ježeva kućica” Branka Čopića. Učiteljica Dajana Weiss kaže da se učenicima veoma svidio lutkarski animirani film Ene Cvijanović vezan za “Ježevu kućicu”. – 1. c razred voli najviše čitati kratke slikopriče jer im za sada sličice pomažu u čitanju. Do sada smo obradili polovicu slova naše abecede te mogu reći da polagano napredujemo. Učenici su i sami primijetili koliko znaju sada, a koliko su znali kada su tek došli u školu. Trude se u čitanju, u prepoznavanju slova i pisanju. – kaže ponosna učiteljica i ističe da joj je Mihael pomagač te vrlo rado čita razne tekstove od pjesama, priča i slikovnica, a prijatelji iz razreda jako vole slušati kako čita te ga uvijek i pohvale za odlično čitanje. Razred se već okušao i u pisanju haiku pjesama i drugih vrsta tako da ćemo zasigurno još pisati o uspjesima naših prvašića.
Ove je godine udruga Portić proslavila 15. rođendan, a poznata je upravo po programu Tete i barbe pričalice. U sklopu programa educirane odrasle osobe svakodnevnim čitanjem i pričanjem izabranih priča i bajki doprinose ublažavanju negativnih pojava pri hospitalizaciji djece na klinikama za pedijatriju i dječju kirurgiju KBC-a Rijeka. Natječaj za djecu I ti možeš biti teta/barba pričalica provodi se već petu godinu povodom Dječjeg tjedna. Kriteriji natjecanja bili su: brzina čitanja, glasnoća, inonacija i vrijeme. Natjecanje se održalo polovicom listopada.
Ponosni smo na našeg učenika Mihaela i želimo mu puno uspjeha u čitanju i učenju!
Fotografije iz škole slikala Tamara Vidas iz 7.b razreda.
Naša je školska košarkaška ekipa u ponedjeljak, 11. studenog 2024. odigrala dvije utakmice u Delnicama. U prvoj su im utakmici protivnici bili domaćini, a utakmica je bila vrlo napeta. Delničani su pobijedili s minimalnom razlikom, ali naša se ekipa nije obeshrabrila pa je u sljedećoj utakmici nadigrala ekipu Osnovne škole “Fran Krsto Frankopan” s Krka. Delničani su u napetoj završnici uspjeli izboriti pobjedu i tako osigurati prolazak u skupini.
Našu su ekipu činili sljedeći učenici: Dorian Burić, Jan Cvijanović, Filip Đorđević, Sven Floridan, Neo Juretić, Patrick Perić Vrbanac, Niko Zavidić, Lorian Zečić, Ivan Zelčić i Marijan Zujić. Ekipu su vodili profesorica Iva Kamenić i trener Loris Čeh.
– Ekipu bih pohvalila za trud i borbenost koju su pokazali na terenu u Delnicama. Naši su učenici dali sve od sebe, a to je rezultiralo jednom pobjedom i jednim tijesnim porazom. Svaka je utakmica prilka za napredak i ponosna sam na njihovu izvedbu. Vidimo gdje možemo još napredovati, ali posebno mi je drago vidjeti zajedništvo i sportski duh među učenicima. Radujemo se novim uspjesima! – rekla je profesorica Iva Kamenić.
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige i u suradnji s Narodnom knjižnicom Kostrena organiziran je susret učenika 7. razreda s književnicom Moreom Banićević. Ravnateljica Knjižnice Dragana Vučinić sve nas je pozdravila i predstavila književnicu i ovogodišnju temu Mjeseca hrvatske knjige uz geslo “Pričaj mi…” te zahvalila našim učiteljicama Hrvatskog jezika Maji Jelušić Sučević i Ini Randić Đorđević što su zajedno organizirale susret.
Morea Banićević autorica je horor knjiga za djecu, a prva njezina objavljena knjiga je “Demon školske knjižnice”. Potom je objavila nastavak “Dvojnici iz tame” i zasebne knjige “Mjesečari Monteriera” i “Izgubljeni gospodin Kovač”. Autorica radi u opatijskoj Osnovnoj školi “Rikard Katalinić Jeretov” kao profesorica hrvatskog i engleskog jezika. U slobodno vrijeme igra videoigrice i jako voli svoje pse i tehnologiju.
Svidjelo mi se što Morea Banićević nije kao obične književnice koje misle da jedino što moramo raditi jest čitati. Vrlo je maštovita, jako voli igrati igrice, slaže konfiguracije računala i popravlja ih, obožava horor filmove.
Astrid P.
Susret učenika 7. razreda OŠ Kostrena s književnicom Moreom Banićević
Pitala nas je što mislimo o hororima i rekla je kako misli da djeca vole horore jer je to bio jedan od prvih žanrova koje su slušali: nemaju li i svima poznate bajke poput Crvenkapice ili Pepeljuge neke vrlo zastrašujuće dijelove?! Kada je bila mala, književnica je puno čitala i zato su joj knjige znale biti pune mrlja i mrvica od hrane koju je pritom jela. Najdraža joj je lektira bila “Pipi Duga Čarapa”, kaže da je znala poput Pipi spavati naopačke i sve raditi kao i ona, a također je voljela i mračne knjige.
Književnica je fenomenalna! Njezin je koncept ujediniti čitanje knjiga i igranje videoigrica jer je i prava gamerica. Oduševila me njezina knjiga “Mjesečari Monteriera” jer su ilustracije u stilu Tima Burtona. Čovječe, tko bi pomislio da žena od četrdeset i nešto gleda njegove filmove! Što reći? Savršena književnica i doista mi može postati odlična prijateljica!
Sara K.
Pitali smo književnicu koja joj je njezina najdraža knjiga i doznali da su to “Dvojnici iz tame” jer jako voli babu Jagu. U knjigama njezini likovi imaju svaki poneku od njezinih osobina, ali nemaju njezin izgled. Doznali smo da je počela pisati sa 17 godina, ali ta knjiga nije objavljena. Dok je bila djevojčica, kaže književnica, imala je “dvije lijeve” i nije ništa trenirala iako su je roditelji neuspješno upisali na ritmiku unatoč njezinoj želji da nauči svirati klavir. Što se tiče strahova, priznala nam je da ne voli žohare, ali nema problema s paucima. Obožava Shreka i voljela bi naučiti francuski, njemački i ruski jezik. I tako, razgovarajući o svemu, od pauka i žohara do GTA i drugih igrica, prenijela nam je jasnu poruku da je čitanje važno i da nam bogati maštu. Autorica nam je na kraju rekla kako već ima novu ideju za knjigu za djecu pa se radujemo novoj knjizi i nekom novom susretu.
