Pišu: Zlata Hirushtina, Gabriel Čargonja i Andrea Kaić
Medvjedić Winnie zvani Pooh ove će godine proslaviti svoj 100. rođendan. Godine 1926. književnik Alan Alexander Milne izdao je prvu pustolovnu knjigu o medvjediću Winnieju, u kojoj u svoje nezaboravne i poučne priče ubacuje i svojega sina, Christophera Robina. Dječak u pričama životinjice uči poučnim životnim lekcijama. Zanimljivo je da su likovi u priči nastali prema njegovim plišanim igračkama.
Naša škola obilježava Winniejev rođendan uz zabavne aktivnosti. U projektu sudjeluju učitelji i učenici od 4., 5., 6. i 8. razreda. Projektnim aktivnostima učenici će pobliže upoznati svijet Stojutarske šume i njezinih stanara poput Winnieja, Sove, Praščića, Zeca i drugih. Učenici 4. razreda sa svojim učiteljicama Elenom Vukošom i Tijom Štajduhar čitali su priče, oslikavali ih i razgovarali o porukama koje su naučili.
Učenici od 4. do 8. razreda dali su nam izjavu o svojim aktivnostima o Winniju zvanom Pooh:
“Na satovima smo radili plakat za svaku priču koju nam je učiteljica čitala, crtali maske i osmislili igrokaz koji smo odglumili, čitali smo priče o Winniju i razgovarali o njima rekli su učenici 4. razreda. “Slušali smo priče i rješavali listiće o Winniju rekli su učenici 6.razreda.”Crtali smo na hameru mnoge likove i njihove kućice u kojima žive i provode sve svoje neustrašive avanture rekla je učenica 8. razreda.
Inicijatorica projekta Ina Randić Đorđević, učiteljica hrvatskoga jezika, rekla je da iz Winniejevih pustolovina svi možemo učiti o važnosti iskrenog prijateljstva: – Životinjice u romanu imaju svoje vrline i mane, baš kao i svi mi. Uči nas da prihvaćamo jedni druge, da toleriramo kad je netko pomalo plašljiv, hvalisav, pohlepan ili tužan i da mu pomognemo da raste u bolju osobu baš kao što i mi rastemo uz njega. Winnie Pooh jest, kako kaže pripovjedač, medo kratke pameti, ali uvijek dobrog srca.
Svjetski dan čitanja naglas obilježava se prve srijede u veljači, a ove godine održava se 4. veljače. To je dan posvećen ne samo čitanju, već i umjetnosti i praksi čitanja naglas. Priče su se prenosile s koljena na koljeno čak i prije izuma pisma. Usmeni oblici pripovijedanja bili su način očuvanja ljudskog znanja i kreativnosti. Svjetski dan čitanja naglas istovremeno promiče pismenost i čitanje.
Svjetski dan čitanja naglas obilježava se od 2010. godine. Taj dan trebao bi pokazati svijetu kako pravo na čitanje i pisanje pripada svima. Svatko od nas može u srijedu pročitati prijateljima ili obitelji neki dio svoje omiljene knjige i tako sudjelovati u Svjetskom danu čitanja naglas.
Doznale smo da učenici u 1. a zapravo vole čitati, iako su tek 1. razred. Sigurni su u sebe dok čitaju i ne srame se. Učenica 1. a Zola dala je izjavu da najviše voli čitati djelo “Pipi Duga Čarapa”, a Raven voli čitati slikopriče.
U 3. je razredu malo drugačija situacija. Učenici Anja i Zoran ne vole baš čitati, te nisu sigurni u svoje čitanje i srame se. Sigurno će im pomoći vježbanje pa njih, kao i sve druge učenike koji se malo srame čitati naglas, potičemo da što više i što češće čitaju.
Dan OŠ Kostrena održao se u četvrtak, 11.12. 2025. Učenici škole okupili su se kako bi obilježili dan škole i naše zaštitnice sv. Lucije. Školska priredba održala se u Narodnoj čitaonici u Kostreni sv. Lucije kako bi mogli stati svi učenici, učitelji, roditelji i suradnici. Učenici i učiteljice pripremili su razne zabavne nastupe koje su očarali gledatelje. Učenici su pjevali, plesali, govorili o dobroti, recitirali čakavske tekstove i glumili. U Narodnoj čitaonici u Kostreni sv. Lucije održala se pritom i humanitarna akcija. Prodajom učeničkih radova kupit će se komunikacijska ploča za osobe s teškoćama.
Budući da je sveta Lucija jedna od triju zaštitnika Kostrene, uz svetu Barbaru i svetog Nikolu, na priredbi su sudjelovali i Dječji vrtić “Zlatna ribica” i župa sv. Lucije. Prepuna Čitaonica odzvanjala je aplauzima nakon svakog dječjeg nastupa. Tako u svečanom tonu dočekali smo i kraj prvog polugodšta.
Radovi učenica 1. c razreda Margite Grubišić i Mile Dijan pohvaljeni su na 10. Međunarodnom haiku susretu “Vežica”. Njihova učiteljica Dajana Weiss prijavila je na natjecanje radove učenika koji su iskazali želju i koji su sudjelovali u dodatnoj nastavi. Učiteljica je jako ponosna na uspjeh svojih dviju učenica, Margite i Mile, koje su zadovoljne i željele bi i iduće godine sudjelovati.
– Svoje prvašiće zainteresirala sam tako što vodim literarnu skupinu i sama volim puno pisati. Htjela sam približiti djeci da nauče što je haiku i kako se piše. Na ovom je natječaju tema bila voda, a s obzirom na to da mi živimo u gradu koji teče, Rijeci, mislila sam da je to odlična tematika. Bilo ih je malo teže naučiti jer smo u procesu učenja što su pjesma, stih i strofa. Oni koji idu na dodatnu nastavu, uspjeli su napisati haiku uz moju pomoć za dva sata pripremanja. Sudjelovalo je šestero učenika, ali samo su haiku Margite i Mile odabrani među 17 najboljih. Sudjelovat ćemo i iduće godine jer nam je ovaj uspjeh ujedno i motivacija za još bolje rezultate. – izjavila je učiteljica Dajana Weiss.
Međunarodni haiku susreti “Vežica” održavaju se već deset godina, a učenici mogu slati radove u tri kategorije: haiku za sve učenike od 1. do posljednjeg razreda osnovne škole, hajga za učenike od 1. do 4. razreda i fotohajga za učenike od 5. do 8. razreda. Učenici naše škole više su puta sudjelovali i bili pohvaljeni i nagrađeni na ovom natječaju, a učenici 1. c razreda s učiteljicom Dajanom Weiss ove su godine sudjelovali i na LiDraNu, na natječaju “I ti možeš biti barba/teta pričalica” i sada na haiku natječaju. Iako su najmlađi u školi, pokazali su da su već sada odlični i ponosni smo što rado uče i primjenjuju ljepote našeg jezika i imaju želju za pisanjem. Tko zna, možda i oni jednog dana budu pisci ili književnici. Željeli bismo da da svake godine budu još bolji i da ostvare uspješne rezultate u budućim natjecanjima!
Manifestacija “Homo si teć” je događaj u kojem se dobrovoljno trči s ciljem da ljude potakne na bavljenje sportom i trčanje. Sportaši, ali i laici mogu trčati u više kategorija: DM mići trk, Erste petica, štafeta, desetka, polumaraton i maraton. Manifestacija traje ukupno tri tjedna, ali je svima najzanimljiviji zadnji dan u kojem sudjeluje najveći broj ljudi.
“Homo si teć” počeo se održavati 1998. godine, a ima i humanitarnu notu “Trčim i pomažem” pa se prodajom službenih majica prikupljaju sredstva u korist onih kojima je pomoć i podrška društva najpotrebnija. Ove godine u utrci sudjelovalo je više od 15 tisuća ljudi. Sudjelovali su i učenici naše škole, te profesorica Ksenija Klovar Lukarić koja je trčala desetku i ostvarila odlične rezultate. O svemu dala nam je kratak intervju te odgovorila na pitanja koja su joj bila postavljena.
Pripreme za “Homo si teć” tekle su tako što bi 2 – 3 puta tjedno otrčala 10 km. Prvi put u ovoj manifestaciji sudjelovala sam 2017. godine kada sam trčala polumaraton. Ove godine nije bilo teško trčati, no najteži dio bio je između drugog i trećeg kilometra gdje je lagana uzbrdica. Bila sam 15. od žena i 4. u dobnoj kategoriji. Zadovoljna sam rezultatom, no uvijek mislim da mogu bolje. Uvijek trčim sama jer imam svoj tempo. Namjeravam se prijaviti i iduće godine, uvijek dobrovoljno sudjelujem jer mislim da je lijepo trčati za svoj grad u kojem živiš. – rekla je profesorica Ksenija.
U utrci nije samo sudjelovala profesorica, nego smo sudjelovale i mi, učenice 5. b razreda: Leticia, Judita i ja, koje smo trčale Erste peticu. Zahvaljujući mome tati i sestri prijavile se na ovu utrku i ponosne smo na sebe što smo uspjele i došle do kraja unatoč poteškoćama (kašalj, kiša, sklizanje..). Bodrile smo se i pomagale da uspješno dovršimo utrku. Ostvarile smo 12. mjesto u kategoriji i ponosimo se time. Iduće godine imamo cilj trčati štafetu. Ovo iskustvo ne može se prepričati, nego se treba doživjeti te suočiti i doživjeti pravu avanturu. Ova utrka jedan je način za ostvarenje novih ciljeve i pobjeda. Jer “Homo si teć” nije samo utrka već je jedno novo poglavlje zanimljive knjige koja čeka da je se pročita. Nadamo se da će iduće godine biti još veći broj trkača te da ćemo potaknuti i druge učenike i svoje bližnje da trče.
