U Narodnoj knjižnici Kostrena 25. ožujka 2025. organiziran je književni susret učenika 7. i 5. razreda Osnovne škole Kostrena, a ove godine gošća je bila književnica Jasminka Tihi-Stepanić. Književnim smo susretom obilježili početak Tjedna dobre dječje knjige.
Jasminka Tihi-Stepanić autorica je knjiga za djecu i mlade, radila je kao učiteljica Hrvatskoga jezika 42 godine u OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici. Njezine knjige čitamo za lektiru u 6. i 7. razredu i to su djela “Imaš fejs?” i “Bacit ću ti kompjutor kroz prozor”. “Imaš fejs?” prvi je roman koji je napisala i za njega je trebala najmanje istraživati zato što je tada Facebook bio prva i jedina društvena mreža. Književnica nam je na susretu rekla da je napisala roman jer je htjela učenike upozoriti na opasnosti na društvenim mrežama.
“Bacit ću ti kompjutor kroz prozor” posvetila je svojem sinu jer je stalno igrao igrice, a za tu knjigu učenici su joj pomogli odabrati sliku naslovnice. Književnica nam je rekla da su joj dječaci htjeli pokazati kako se igraju igrice te su rekli neke izraze koje su koristili u igricama.
Književni susret organiziran je u suradnji ravnateljice Narodne knjižnice Kostrena Dragane Vučinić i naše učiteljice Hrvatskoga jezika Ine Randić Đorđević, koja je pripremila učenike-moderatore: Petru Čandrlić, Laru Gortan, Saru Klarić, Martina Mesića, Astrid Palajs, Antu Štiglića i Viktora Vičevića. Uz učenike 7.a, 7. b, 7. c i 5. b razreda susretu su prisustvovali i učitelji Ana Grbčić, Ksenija Klovar Lukarić, Mislav Ružić i Sanda Rališ.
U zabavnih i poučnih sat vremena doznali smo podosta o zanimljivim romanima, saznali da književnica voli čitati pustolovne romane i jedan od najdražih joj je “Zulejha otvara oči”. Šest je godina pisala “Dan kada sam ubrala cvijet”, a najviše nagrada dobila je za knjigu “Ljeto na jezeru Čiču”. Za kraj učenicima i budućim piscima preporučila je da čitaju jer ne možeš biti pisac, ako nisi čitatelj. I otkrila nam je kako planira napisati prvu svoju knjigu za odrasle, a na kraju se potpisala učenicima u knjige.
Pišu: Inaya Pavletić, Sara Selimović Miškulin, Neva Seršić i Mila Vukušić
Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se 21. veljače, a utemeljila ga je 1999. godine Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) s ciljem očuvanja jezične raznolikosti i promicanja obrazovanja na materinskom jeziku. Gotovo 43 % od postojećih 6000 jezika pod prijetnjom je izumiranja u jeku globalizacije te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna (podatci su pronađeni na stranici Građanskog odgoja i obrazovanja).
Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik, ima problema s učenjem ne samo drugih jezika nego i s učenjem uopće.
Jezici koji su dominantni u svijetu (engleski, francuski, španjolski, kineski i dr.) polako potiskuju manjinske jezike. Izumiranje jezika znači gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine. Prema tome, svrha je Međunarodnog dana materinskog jezika podsjećati nas na obvezu očuvanja jezične raznovrsnosti kao ponajvećeg bogatstva koji su nam ostavili naši preci. Dan materinskog jezika važan je zbog njegovanja kulture i učenja jer se materinski jezik bori s mnogim stranim riječima koje prihvaćamo i upotrebljavamo u svakodnevnom govoru.
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige i u suradnji s Narodnom knjižnicom Kostrena organiziran je susret učenika 7. razreda s književnicom Moreom Banićević. Ravnateljica Knjižnice Dragana Vučinić sve nas je pozdravila i predstavila književnicu i ovogodišnju temu Mjeseca hrvatske knjige uz geslo “Pričaj mi…” te zahvalila našim učiteljicama Hrvatskog jezika Maji Jelušić Sučević i Ini Randić Đorđević što su zajedno organizirale susret.
Morea Banićević autorica je horor knjiga za djecu, a prva njezina objavljena knjiga je “Demon školske knjižnice”. Potom je objavila nastavak “Dvojnici iz tame” i zasebne knjige “Mjesečari Monteriera” i “Izgubljeni gospodin Kovač”. Autorica radi u opatijskoj Osnovnoj školi “Rikard Katalinić Jeretov” kao profesorica hrvatskog i engleskog jezika. U slobodno vrijeme igra videoigrice i jako voli svoje pse i tehnologiju.
Svidjelo mi se što Morea Banićević nije kao obične književnice koje misle da jedino što moramo raditi jest čitati. Vrlo je maštovita, jako voli igrati igrice, slaže konfiguracije računala i popravlja ih, obožava horor filmove.
Astrid P.
Susret učenika 7. razreda OŠ Kostrena s književnicom Moreom Banićević
Pitala nas je što mislimo o hororima i rekla je kako misli da djeca vole horore jer je to bio jedan od prvih žanrova koje su slušali: nemaju li i svima poznate bajke poput Crvenkapice ili Pepeljuge neke vrlo zastrašujuće dijelove?! Kada je bila mala, književnica je puno čitala i zato su joj knjige znale biti pune mrlja i mrvica od hrane koju je pritom jela. Najdraža joj je lektira bila “Pipi Duga Čarapa”, kaže da je znala poput Pipi spavati naopačke i sve raditi kao i ona, a također je voljela i mračne knjige.
Književnica je fenomenalna! Njezin je koncept ujediniti čitanje knjiga i igranje videoigrica jer je i prava gamerica. Oduševila me njezina knjiga “Mjesečari Monteriera” jer su ilustracije u stilu Tima Burtona. Čovječe, tko bi pomislio da žena od četrdeset i nešto gleda njegove filmove! Što reći? Savršena književnica i doista mi može postati odlična prijateljica!
Sara K.
Pitali smo književnicu koja joj je njezina najdraža knjiga i doznali da su to “Dvojnici iz tame” jer jako voli babu Jagu. U knjigama njezini likovi imaju svaki poneku od njezinih osobina, ali nemaju njezin izgled. Doznali smo da je počela pisati sa 17 godina, ali ta knjiga nije objavljena. Dok je bila djevojčica, kaže književnica, imala je “dvije lijeve” i nije ništa trenirala iako su je roditelji neuspješno upisali na ritmiku unatoč njezinoj želji da nauči svirati klavir. Što se tiče strahova, priznala nam je da ne voli žohare, ali nema problema s paucima. Obožava Shreka i voljela bi naučiti francuski, njemački i ruski jezik. I tako, razgovarajući o svemu, od pauka i žohara do GTA i drugih igrica, prenijela nam je jasnu poruku da je čitanje važno i da nam bogati maštu. Autorica nam je na kraju rekla kako već ima novu ideju za knjigu za djecu pa se radujemo novoj knjizi i nekom novom susretu.
