PIŠU: Ani Vedrić, Borna Gigović, Lucijan Damjanić, Neva Seršić i Dora Dančulović
Mnogi učenici zaboravljaju kape, majice, opremu za tjelesni pa čak i jakne. I ne samo što zaborave nego kasnije uopće ne prepoznaju te svoje stvari. Na ulazu u našu školu može se vidjeti vješalica na koju su odložene pronađene stvari, a još ih je više na vješalicama pored učionice u kojoj se pronađene. Gube jednako i veliki i mali, i prvašići i osmaši. Pitali smo učenike naše škole što su izgubili, jesu li to našli i koliko često gube svoje stvari.
“Izgubila sam jaknu, a kada sam pitala spremačicu, ona je išla provjeriti i nije ništa našla. Inače ne gubim stvari.” – izjavila Bela iz 5. razreda.
“Izgubila sam kišobran, zadnji put sam ga vidjela u učionici hrvatskog jezika, ali sam ga uspjela pronaći sljedeći dan. Inače znam svaki mjesec izgubiti neku stvar.”- izjavila Tamara iz 8. razreda
“Izgubio sam stvari više puta, ali sam ih sve našao.” – izjavio je Ruben iz 5. razreda, a jedna nam je učenica priznala da je izgubila čak pet kišobrana, ali tri je pronašla. Vjerujemo da su i preostala dva bila od pomoći našim učenicima kad je iznenada pala kiša.
A što kad dođete doma i shvatite da ste u školi zaboravili jaknu, majicu, kišobran ili nešto drugo? Zapravo, ništa se strašno nije dogodilo. Učenik se može odmah vratiti i zamoliti spremačicu za pomoć. Naime, svaka spremačica pronađene stvari u učionici objesi na vješalicu pored učionice ili na vješalicu na ulazu u školu i potrebno je samo pronaći svoje i uzeti. A ako ostane pernica, knjiga, bilježnica i slično, to obično završi na učiteljskom stolu pa sljedećeg dana treba pogledati, javiti se učiteljici i uzeti svoju izgubljene predmete.
U Rijeci 31.siječnja 2026. održala se Dječja maškarana povorka na kojoj je sudjelovalo 130 predstavnika naše škole pod maskom “Kostrenski hrast”.
U 29. Dječjoj karnevalskoj povorci sudjelovalo je gotovo 6.700 maškaranih mališana okupljenih u 71 maškaranu grupu. Naša škola rado sudjeluje jer su maškare kostrenska tradicija, a ove smo godine na Korzu predstavili stablo godine – Kostrenski hrast. Riječ je o hrastu koji raste ispred naše škole i pobijedio je u izboru za stablo koje će predstavljati Hrvatsku na europskoj razini natjecanja. Budući da je oštra konkurencija, i ovim putem molimo sve da nas podrže na poveznici: https://www.treeoftheyear.org/vote.
“Jako smo se zabavili, smijali, plesali…”- izjavila je Ani iz 4. razreda, a Bella iz 5. razreda svake godine sudjeluje u povorci i kaže da joj je bilo lijepo, svidjela joj se maska jer je bila šarena. Pia je napomenula: “Bilo mi je najljepše na glavnoj pozornici jer su nas tamo snimale kamere, a na kraju smo se zasladili ukusnim krafnama.”
Profesori Sanjin Blečić i Mislav Ružić bili su broštulini jer se naša maškarana grupa zove Karnevalska grupa Broštulini. Za one koji ne znaju, broštulin je čakavski naziv za mlinac za kavu.
Male su maškare svoju koreografiju uspješno izvele na svim pozornicama. Plesali su koreografiju na pjesmu Hakuna Matata, a najavljivani su uz tekst:
Pred našom je školom kraj plavoga mora hrast visok kao gora. Listi mu šume, grane se viju, kraj njega se đaci veselo smiju.
Fotografije: preuzete od “Debeli Zločesti” i učenika, roditelja i djelatnika OŠ Kostrena
Svjetski dan mentalnog zdravlja u našoj su školi obilježile pedagoginje Daria Štriga i Zita Kolveši. Za sve učenike i djelatnike pripremile su pano s motivirajućim pozitivnim porukama. Pedagoginje su uspjele zainteresirati učenike koji su vrlo brzo izabrali svoju ohrabrujuću poruku. Tematski su se poruke odnosile na podršku, prijateljstvo, skromnost, hrabrost, ljubav, mudrost, nadu, motivaciju, strpljenje, zahvalnost i pozitivu. Naše učitelje i djelatnike u zbornici je dočekala teglica s porukom da izaberu misao za sebe.
Neke od lijepih misli bile su i ove:
Topla riječ vrijedi više od zlata.
Skromnost je ukras čovjeka.
Kad postane teško, sjeti se zašto si počeo.
– Briga o mentalnom zdravlju znači brinuti se o sebi i svojim osjećajima, dati si vremena za odmor i razgovor, raditi stvari koje nas vesele te potražiti pomoć kad nam je teško. Važno je znati da nije sramota osjećati se loše i da svatko zaslužuje podršku i razumijevanje. – rekla je pedagoginja Zita Kolveši i zaključila: – Učenicima se podrška može pružiti tako da ih saslušamo, pokažemo razumijevanje za njihove probleme i ne podcjenjujemo težinu onoga s čime se suočavaju. Važno je graditi školsku klimu u kojoj se svi osjećaju sigurno, dobrodošlo i prihvaćeno. Učitelji i učenici zajedno mogu osmisliti načine na koje se učenike potiče da o svojim problemima razgovaraju na satu razrednika — primjerice, kroz uvođenje sandučića povjerenja ili kutije koja „sakuplja“ učeničke brige i prijedloge. Takvi poticaji mogu biti dobar povod za otvoren i iskren razgovor te zajedničko traženje rješenja.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada, a pokrenula ga je 1992. godine Svjetska federacija za mentalno zdravlje u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Ovogodišnja tema je „Mentalno zdravlje u humanitarnim krizama“ i usmjerena je na hitnu potrebu za podrškom mentalnom zdravlju i psihosocijalnim potrebama ljudi pogođenih humanitarnim krizama. Među mladima je velik broj osoba s problemima mentalnoga zdravlja i važno je da uvijek imaju na umu da se mogu obratiti starijim osobama u kojem imaju povjerenja, poput naših pedagoginja, razrednika, razrednica i učitelja i učiteljica.
Hrabrost je potražiti podršku, a razgovori otvaraju vrata novim idejama
Pedagoginja Darija Štriga objasnila nam je kako je došlo do ideje za plakat: –Ideja za plakat s ohrabrujućim porukama nastala je iz želje da učenicima pružimo male, ali značajne podsjetnike da nisu sami i da je u redu osjećati različite emocije. Poruke su postavljene na vidljivim mjestima u školi kako bi ih učenici mogli pročitati u prolazu i možda upravo u tom trenutku pronaći riječi koje su im potrebne. Povratne informacije učenika bile su vrlo pozitivne – istaknuli su da su im poruke uljepšale dan i potaknule ih na pozitivno razmišljanje. – Pedagoginja Daria je zaključila: – Koliko god to često čuli, briga o mentalnom zdravlju zaista počinje svakodnevnim sitnicama. Upravo je to bila i ideja našeg plakata: da se krene od malih koraka. Osmijeh, topla riječ, motivacijska poruka ili zagrljaj ponekad su dovoljni da nam dan započne u dobrom raspoloženju. Prakticiranjem takvih malih, ali značajnih gesta, možemo pomoći sebi i drugima da se osjećamo ugodnije i prenijeti pozitivno ozračje u svoju okolinu.
Važno je i prepoznati vlastite osjećaje te im dati važnost. Kada se osjećamo tužno, ne trebamo bježati od tuge samo zato što je neugodna. Kada si dopustimo da osjetimo emociju i izrazimo je, već smo napravili važan korak u brizi o sebi. Ako se osjećamo zbunjeno ili ne razumijemo vlastite osjećaje, važno je obratiti se osobi kojoj vjerujemo i potražiti pomoć. Hrabrost je potražiti podršku kada nam je potrebna. U školi se učenici uvijek mogu obratiti razrednicima, učiteljima, pedagoginjama ili socijalnoj pedagoginji. Razgovorom se otvaraju vrata za nove ideje, rješenja i bolje razumijevanje sebe i drugih.
Na ovogodišnjem natjecanju za Hrvatsko stablo godine, koje će predstavljati Hrvatsku na europskoj razini natjecanja, pobijedilo je naše stablo, kostrenski hrast. U hrvatskom su finalu bila nominirana stabla Bor koji liječi i naš Kostrenski hrast. Bilo je puno glasova, ali na kraju je pobjedu odnio naš školski hrast, koji se ponosno proteže ispred ulaza u našu školu.
– Kostrenski hrast bit će predstavnik Republike Hrvatske na natjecanju Europsko stablo 2026. godine, koje se očekuje tijekom veljače i ožujka 2026. godine. Pravi posao nam tek sada slijedi i nadamo se da će nam škola pomoći animirati što više glasača jer mi kao mala zemlja teško možemo parirati brojem glasova primjerice jednoj Poljskoj. Tu će nam trebati pomoć cijele zajednice. – rekla je Ivana Babić iz Komunalnog društva Kostrena, koja je prijavila naše stablo.
Zahvaljujemo svima koji su našem hrastu dali svoj glas, a o novostima i akcijama koje će osmisliti KD Kostrena, redovito ćemo izvještavati i na našim školskim stranicama.
Kostrenski hrast medunac (Quercus pubescen), šapuće priče više od 250 godina i tiho promatra Kvarner. Njegovo korijenje pamti doba Marije Terezije, habsburških i ugarskih vladara, Napoleona, bana Jelačića, Talijana, Nijemaca… Ispratio je na more i dočekao generacije kostrenskih pomoraca. Kada se trebalo izgraditi školu, velikodušno se odrekao nekoliko svojih grana da napravi mjesta djeci i danas čuva glavni školski ulaz. Pod njegovom se krošnjom izmjenjuju prvi zaljubljeni pogledi i stidljivi osmjesi, a on, ponosan i stasit, iz školskoga dvorišta u tišini ispraća učenike u nova životna poglavlja, bilježi sjećanja i ispisuje nove stranice zajedničke povijesti – njega i Kostrene.
Ovo je priča o našem kostrenskom hrastu, stablu koje se nalazi ispred ulaza u našu školu. Naše je stablo u finalu izbora za Hrvatsko stablo godine. Za razliku od ostalih natjecanja, ovo se ne fokusira se na ljepotu, na veličinu ili dob, nego na stabla s najzanimljivijom pričom, koja su postala dio šire zajednice, ukorijenjena u njezinu povijest i svakodnevni život.
Nominacijski proces počeo je 10. svibnja 2025. i trajao do 31. srpnja nakon čega je stručni žiri odabrao finaliste. U finalu su se našli Bor koji liječi iz Vrboske i naš Kostrenski hrast.
Glasovanju se može pristupiti putem ove poveznice, a glasovanje trajat će sve do 30. rujna 2025. s time da od 23. rujna do dana proglašenja pobjednika rezultati više neće biti vidljivi! Nakon završetka glasovanja i obrade podataka tijekom listopada svečano će se proglasiti pobjednik.
Europsko stablo godine
Međunarodno natjecanje Europsko stablo godine prvi je put održano 2011. godine. Inspirirano je popularnim natjecanjem za Stablo godine koji je dugi niz godina organizirala u Češkoj Republici tamošnja udruga za zaštitu okoliša Nadace Partnerství.
Natjecanjem i promocijom priča o pojedinim stablima značajnim za život lokalne zajednice nastoji se podići svijest javnosti o značenju i važnosti očuvanja bioraznolikosti za život čovjeka i opstanak čovječanstva. Natjecanjem se također nastoji privući i potaknuti lokalne zajednice da se uključe u zaštitu prirode i lokalne baštine, kao i promociju stabala kao bitnog elementa našega kulturnog i prirodnog bogatstva.
