Maro Šoić, učenik 8. b razreda, postigao je izvrstan uspjeh na državnom natjecanju iz geografije, koje se održalo u Biogradu na Moru. Osvojio je šesto mjesto, a s obzirom na činjenicu da je prvih pet mjesta pripalo učenicima Grada Zagreba, naš je Maro najbolji u preostalih 20 županija! Razgovarali smo s Marom o ispitu, pripremama i planovima za budućnost:
Kako je bilo na natjecanju, je li ispit bio težak?
Prvi dan bio sam malo umoran jer sam došao izravno s ekskurzije. Dovoljno sam se ipak odmorio da mogu pristupiti ispitu. Ispit je bio u redu jer sam tijekom pripreme predvidio neka pitanja koja bi nas mogli provjeriti i tako je bilo. Napisao sam najbolje do sad, bolje nego na školskoj i županijskoj razini. Istraživački su rad morali malo promijeniti jer ne bi bilo dovoljno vremena da isprave pa su ispit malo skratili i izmijenili. Dosta sam se dobro snašao u tome.
Budući da si direktno s ekskurzije došao na natjecanje, jesi li se uspio i na ekskurziji pripremati?
Da, uglavnom sam malo navečer ponavljao ove najzahtjevnije dijelove kao što su svemir, topografski znakovi, gospodarstvo Azije i Afrike.
Koji ti je bio najteži dio gradiva, a koji najlakši?
Ništa mi nije bilo baš najlakše, ali mi je najdraže bilo gradivo o rijekama i jezerima Afrike, odnosno o Africi općenito. Uvijek je svemir najteži, to budu dosta komplicirana pitanja, ali ovaj put je bilo lakše.
Jesi li zadovoljan kako si riješio ispit?
Da, jesam jer sam imao 90 % i još sam taj istraživački rad imao jednak broj bodova kao i djevojka koja je osvojila prvo mjesto, državna prvakinja. Samo što je ona imala sve točno na ispitu, svih 50 bodova, a ja sam imao 44.
Kako su na tvoj uspjeh reagirali tvoja mentorica i obitelj?
Mentorica, profesorica Josipa Puzar bila je zadovoljna i sretna isto kao i moja obitelj. Svi su oduševljeni jer je to ipak velik uspjeh. Ispred mene samo su Zagrepčani, a oni su na glasu kao najbolji.
Želiš li nastaviti s natjecanjem iz geografije u srednjoj školi?
Da, ali upravo se zato i dvoumim između Prve sušačke hrvatske gimnazije i Prve riječke hrvatske gimnazije. Sušačka je bila neki moj prvi izbor, ali Riječka je dosta jaka u tim natjecanjima, pogotovo iz geografije. Puno se bolje pripremaju dok u Sušačkoj trenutno geografiju predaje zamjena koja ne organizira natjecanje.
Imaš li savjete za buduće natjecatelje?
Uz dobru i temeljitu pripremu, treba paziti na pravopis i izbjeći pravopisne pogreške. Treba biti oprezan dok se piše jer sve što je malo neuredno napisano ili podebljano, zapravo odnosi cijeli bod. Treba biti smiren kad se piše, ja sam na državnoj razini bio najmanje rastresen i zato sam najbolje riješio ispit baš na toj razini.
Za kraj prenosimo u cijelosti i riječi Marove mentorice, učiteljice Josipe Puzar s čijim se riječima slažemo i čestitamo na ovom izvrsnom uspjehu kao i onima koje će Maro zasigurno ostvariti u svojem budućem obrazovanju:
Dragi Maro, od srca ti čestitam na osvojenom 6. mjestu na Državnom natjecanju iz geografije! Tvoj izniman trud, znanje i predanost doveli su te do ovog rezultata. Bilo mi je zadovoljstvo i čast biti tvoja mentorica i pratiti te na tom putu. Pokazao si ne samo izvrsno poznavanje geografije nego i zrelost, odgovornost i želju za učenjem kakva se rijetko viđa.
Neka ti ovaj uspjeh bude dodatan vjetar u leđa za nove izazove. Ovo natjecanje samo je jedna od stepenica u tvojem obrazovanju, pred tobom su još mnoge i vjerujem da ćeš ih sve uspješno savladati. Tvoja mentorica i škola izuzetno su ponosni na tvoj uspjeh!
Maro Šoić, učenik 8. razreda naše škole, jedan je od 18 najboljih učenika iz geografije u Republici Hrvatskoj, u kategoriji učenika 8. razreda. Pozvan je na državno natjecanje koje će se održati početkom svibnja u Biogradu na Moru. Njegova je mentorica Josipa Puzar, učiteljica Geografije s kojom je osvojio prvo mjesto u Primorsko-goranskoj županiji.
– Na županijskom je natjecanju bilo čak i lakše nego što sam očekivao, odnosno lakše nego na školskoj razini. Geografija mi ide nekako najbolje od svih predmeta, lako pamtim te podatke. Vidio sam da se na državnoj razini ispit sastoji od ispita i istraživačkog rada. To je nešto drugačije od školske i županijske razine, ali pripremit ću se s profesoricom Puzar. – zaključio je Maro Šoić.
– Od petog razreda vidljiv je Marov interes za geografiju tako da je ovaj uspjeh rezultat truda, predanosti i upornosti koji su sada zasluženo prepoznati. Maro je dokaz da se znanje, rad i volja uvijek isplate. Bilo mi je zadovoljstvo pratiti njegov napredak i biti dio tog puta kao njegova mentorica. Ponosna sam na njegov uspjeh i vjerujem da će i na državnom natjecanju pokazati svoje iznimne sposobnosti i vještine. Maro, sretno ti na sljedećoj razini natjecanja! Pokaži što znaš i uživaj u tom iskustvu! – rekla je njegova mentorica, učiteljica Josipa Puzar.
Budući da se državno natjecanje odvija od 8. do 10. svibnja, Maro će imati zanimljiv tjedan. Naime, naši su osmaši na ekskurziji od 5. do 8. svibnja pa će Maro ostati u Dalmaciji, a pripremat će se, kako kaže, možda u autobusu tijekom putovanja od jednog do drugog odredišta. Našem Maru čestitamo na izvrsnom uspjehu, na tome što predstavlja našu školu i županiju i držimo mu palčeve na državnom natjecanju!
Gospodin Oleg Mandić bio je posljednji dječak koji je živ napustio zloglasni logor smrti Auschwitz krajem siječnja 1945. godine. Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Udrugom antifašista i antifašističkih boraca Kostrene i predsjednikom, g. Ljubomirom Paškvanom, svake godine učenici 8. razreda naše škole imaju jedinstvenu priliku ugostiti g. Mandića te kroz njegovu životnu priču učiti o strašnim događajima u Drugom svjetskom ratu.
Gospodin Mandić rođen je 1933. godine na Sušaku. Sa samo jedanaest godina s majkom i bakom deportiran je u Auschwitz. Bio je svjedok ljudske patnje, poniženja i smrti, ali je preživio i bio je posljednje dijete koje je izišlo iz Auschwitza kada su ga krajem siječnja 1945. oslobodile sovjetske snage. Čitav je život posvetio promicanju istine i buđenju svijesti i savjesti oko događaja vezanih za holokaust. Na početku susreta su učenice Katja Prosen i Eni Duda gosta pozdravile stihovima Antuna Branka Šimića i Jure Kaštelana, a tijekom sata učenici su postavljali brojna pitanja na koja je g. Mandić strpljivo i ozbiljno odgovarao. Stekli smo neprocjenjivo iskustvo: umjesto iz knjige, učili smo od osobe koja je prošla i preživjela jednu od najvećih ljudskih tragedija. Zahvalni smo našoj učiteljici Povijesti, Kseniji Klovar Lukarić na organizaciji i pripremi susreta te se nadamo da će biti još ovakvih susreta sa znamenitim osobama.
Ovaj dirljiv posjet nije bio samo sat Povijesti, bila je lekcija iz života, empatije i važnosti sjećanja. U vremenu kad svijet ponovno svjedoči podjelama i mržnji, glas Olega Mandića odzvanja kao svjetionik čovječnosti i opomena da se zlo nikada ne ponovi. – zaključila je ravnateljica škole Adriana Glavan.
Ovo je Tjedan dobre dječje knjige, a to znači da se od danas, 31. ožujka do 6. travnja održava niz manifestacija posvećenih djeci i knjigama. Riječ je o manifestaciji specifičnoj za Rijeku i riječku okolicu čiji je idejni organizator Gradska knjižnica Rijeka. Svake se godine određuje središnja tema, a ove je godine to misterij pa će tajanstvene i zagonetne biti mnoge radionice, autorski susreti i pričaonice koje organiziraju ne samo Dječja kuća i GKRI, nego i mnoge narodne knjižnice u riječkom prstenu.
Naša omiljena Knjižnica Kostrena nudi zanimljive sadržaje za svu djecu, a svi novi članovi, mlađi od 15 godina, mogu se besplatno upisati u Knjižnicu tijekom ovoga tjedna, stoga, ako još niste, požurite i upišite se! Za nas, učenike osnovne škole, u četvrtak, 3. travnja u 18 sati održat će se kreativna radionica „Ususret Uskrsu“ na kojoj će polaznici kroz zabavne aktivnosti razvijati svoju kreativnost. Zainteresirani se mogu prijaviti putem e-pošte knjiznicakostrena@gmail.com. Za mališane bit će organizirana predstava „Cvrčak i mrav“ Max teatra iz Zaprešića i to u srijedu, 2. travnja s početkom u 10:30.
Tjedan dobre dječje knjige Gradske knjižnice Rijeka važna je i zanimljiva manifestacija posvećena kulturi čitanja od najranije dobi, knjigama za djecu i roditelje, razvoju kreativne pismenosti, vizualnoj kulturi i stvaranju pisanih sadržaja za djecu. Održava se od 2012. godine, a ove godine središnje mjesto brojnih programa je Dječja kuća. Hoćete li u potragu za razglednicama ili ćete izrađivati lampe za opuštanje, miran san i čisti zrak ili ćete pokušati otkriti misterij u Kids escape roomu ili pak nešto sasvim drugačije poput razvijanja govorničkih vještina ili razgovora s Đurđom i Frankom? Više o programu GKRI pogledajte na poveznici.
U utorak, 18. veljače 2025. godine svečano je položen kamen temeljac za gradnju doma za umirovljenike u Pavekima. Svečanosti su prisustvovali brojni uzvanici među kojima državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marinko Lukenda, zamjenik primorsko-goranskog župana Vojko Braut, načelnik Općine Kostrena Dražen Vranić, predsjednik Općinskoga vijeća Dražen Soldan, predstavnica kostrenske udruge umirovljenika Marica Njegovan, predstavnici Općine, ravnateljice vrtića i škole, predstavnici projektanata, investitora i brojni predstavnici medija.
Svečanost je započela prigodnim nastupom mališana iz Dječjeg vrtića Zlatna ribica i recitacijama naših učenika Kornelije Reljac, Marte Kurilić i Viktora Vičevića. Marta i Kornelija recitirale su svoje pjesme na čakavskom narječju, koje su nastale radom u čakavskoj skupini s mentoricom, profesoricom Majom Jelušić Sučević. Viktor je recitirao dvije pjesme Drage Gervaisa, “Tri nonice” i “Stari mladić” koje je s njim uvježbala profesorica Ina Randić Đorđević. Za nastup povodom polaganja pripremale su se i učenice Andrea Kaić, Judita Krunić i Lota Petrić, ali bile su spriječene jer su sudjelovale na školskom natjecanju iz geografije.
Nakon dječjih nastupa i govora uzvanika, svečano je položen kamen temeljac za dom čija bi gradnja trebala završiti u lipnju 2026. godine. Kamen temeljac je prvi kamen koji se postavlja prilikom početka gradnje neke značajne građevine. To je svečani čin koji ima i simbolično značenje – označava službeni početak gradnje. Važnost doma za starije osobe u današnje je vrijeme veoma važna jer dok su nekad starije osobe bile poštovane i cijenjene u društvu, primjerice postojalo je Vijeće staraca još u antici, u današnje vrijeme male mirovine ne omogućuju dostojan život umirovljenika. Ulaganje u ovakve ustanove može značiti promjenu i razvoj odgovornog društva koje brine o svim svojim članovima, posebno onima kojima je pomoć najpotrebnija.
