Pišu: Gabriel Čargonja, Lucijan Damjanić, Borna Gigović

Svi znamo da je intervju razgovor, ali kako bismo uvježbali vođenje intervjua, pokušali smo kroz izmišljene razgovore oživjeti predmete koji nas okružuju.

Tako su Borna Gigović  i Dora Dančulović razgovarali s monitorom računala i doznali svakakve zanimljivosti. Borni je monitor priznao koje igre najviše voli, ali i da mu smeta kada ga se pipka i dirka. – Jednom mi je Janko Strižić razbio staklo pa su mi morali mijenjati. – rekao je monitor i dodao da mu je Janko  najgori učenik u školi. Dori se monitor požalio: – Iako sam nov, tek sam stigao, malo sam ljutit jer sam pun nepotrebnih slika koje su učenici stavili u mene. Najviše me ipak živcira kad me učenici pale i gase jer to smeta mojem frendu, središnjoj jedinici.

Aurora Jarić intervjuirala je stolicu. – Ne volim kad me učenici povlače, ali volim kad završi nastava pa me spremačice očiste. Aurora je doznala da stolica svakodnevno ratuje sa stolom koji misli da je najvažniji: – Na njemu su sve stvari i računala i na njemu se čak i piše, a na meni su samo stražnjice po cijeli dan. Mrzim kad ti učenici imaju ispušne plinove. – požalila se stolica koja je prozvala i učenike koji se neprestano ljuljaju na njoj.

S tipkovnicom su razgovarali Paola Baričević i Gabriel Čargonja. Gabriel je doznao da tipkovnicu vrijeđa i živcira kad netko po njoj jako lupa, a Paoli se tipkovnica povjerila: – Ne volim kad se po meni nabija, to me boli i baš mi je grozno. Iako imam šest godina, malo sam uništena jer su učenici grubi, a neki mi izvlače tipke.

Zlata Hirushtina razgovarala je s prozorom, a taj razgovor donosimo u cijelosti.

Kako se osjećaš kada te čiste?

Jako dobro. Nakon čišćenja osjećam se novo.

Voliš li više biti zatvoren ili otvoren?

Zatvoren. Nekad se osjećam kao da štitim učionicu od vjetra.

Voliš li više gledati učionicu ili igralište?

Hmm… Vjerojatno učionicu.

Zašto?

Zato što volim gledati učenike kako rade na računalu.

Koji bi predmet ili biće želio biti?

Htio bih biti stablo. Možda hrast.

Ani Vedrić razgovarala je sa satom u učionici. Doznala je da je sat posebno vezan za broj dva: – Moj najdraži dio dana je 2:00 ujutro ili 14:00 poslijepodne. Tada me nitko ne vrijeđa da ne radim ili da nemam što raditi. Uh, možda mi je zato najdraži broj 2. Osim toga, sat ima i dvije godine, a najdraža mu je žuta boja jer je druga u rasporedu duginih boja.