Od Cavtata do Balatona

„ Koliko malijeh slika, punijeh svježe poezije”

Projektom mentorirala: Silvana Kopajtić Zurak,prof.

Mato Celestin Medović, Pelješko-korčulanski kanal, oko 1912., ulje na platnu, KALLAYcollection

Ciljevi projekta

1. Povezati umjetnost riječi i likovnu umjetnost – trajna vrijednost, estetski doživljaj
2. Posjet izložbi u Zagrebu 12. prosinca 2024. u Klovićevim dvorima (članovi Projektne i Čakavske grupe s profesoricom Majom Jelušić Sučević)

3.U okviru pripreme za izložbu obrada  naših likovnih umjetnika(biografija i stvaralački rad) čiji su radovi biti zastupljeni na izložbi i paralelni rad interpretacije putopisa, priznatih hrvatskih putopisaca koji opisuju kraj iz kojeg potječu Bukovac, Vidović, Bela Čikoš Sesia i Mato Celestin Medović.

Putopisi iz zbirke „Hrvatski putopis od XVI. stoljeća do danas (antologijski izbor)”, 2002.(August Harambašić, Lujo Vojnović, Antun Gustav Matoš, Jakša Kušan, Petar Šegedin)

4.Stvaranje konačne i cjelovite  prezentacije koja će objediniti rezultate istraživačkoga rada i pokazati zajednički element književnosti i slikarstva – ljepotu, estetski doživljaj prikazan na dva načina.

Naziv projekta inspiriran je rodnim mjestom Vlaha Bukovca i jezerom u Mađarskoj jer su na izložbi zastupljeni i mađarski slikari zlatnog doba mađarskoga slikarstva Mihály Munkácsy, Pála Sziny Merse i Gyule Benczúr.

“Ideal i stvarnost: Prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti”
(izložba)

Galerija Klovićevi dvori u suradnji s Muzejom lijepih umjetnosti i Mađarskom nacionalnom galerijom iz Budimpešte predstavila je zajednički izložbeni projekt.

Izložba se održavala u prigodi predsjedanja Mađarske Vijećem Europske unije, a trajala je od 23. listopada 2024. do 19. siječnja 2025. godine.

Reprezentativnim izborom od 80-ak remek-djela mađarskog slikarstva 19. stoljeća iz stalnog postava najznačajnijih muzejskih institucija Mađarske (Muzeja lijepih umjetnosti i Mađarske nacionalne galerije) izložba predstavlja zlatno doba mađarskog slikarstva u širokom stilskom i tematskom presjeku razdoblja kroz djela slavnih umjetnika: Mihályja Munkácsyja, Pála Szinyeija Mersea, Lászla Mednyánszkyja, Viktora Madarásza, Gyule Benczúra, Bertalana Székelyja, Károlya Lotza, Lászla Paála, Lajosa Deáka-Ébnera i Tivadara Zemplényija.

Mađarskim umjetnicima pridruženi su i hrvatski umjetnici druge polovice 19. stoljeća (Antun Aron, Joso Bužan, Ivan Tišov, Nikola Mašić, Bela Csikos Sesia, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Emanuel Vidović, Menci Clement Crnčić, Dragan Melkus, Oton Iveković) koji su postavili temelje razvoja slikarskoga modernizma u Hrvatskoj.

Mađarski umjetnici slikali su krajolike svoje domovine poput jezera Balaton, područja oko Tise ili planina Tatre, a inspiriralo ih je i Dalmacija i Hrvatska, dok je pejzaž bio dominantan žanr u hrvatskom slikarstvu od kraja 19. pa sve do kraja 20. stoljeća, o čemu na izložbi govore djela Medovića, Crnčića, Ferde Kovačevića, Emanuela Vidovića.

NAPOMENA

U tekstu su zastupljeni samo neki slikari i putopisci, u projektu je interpretirano puno više umjetnika i njihovih radova, kako u slikarstvu tako i u književnosti.